Neobičan objekt snimljen je na nebu iznad Koprivnice, objavio je 29. ožujka portal ePodravina. Na snimci, nastaloj nekoliko dana ranije, vidi se svijetla točka ili mrlja. Koliko se može razaznati, mijenja boje i čini se kao da se kreće.
Prema riječima osobe koja je snimila video i koja je željela ostati anonimna, objekt je snimljen u srijedu, 23. ožujka u 21:57. “Osoba koja nam je ustupila snimku kaže da se objekt lagano kretao lijevo-desno te povremeno i gore-dolje. Pritom je svjetlo treperilo i mijenjalo boju. Nikakvog zvuka nije bilo”, piše ePodravina.
Što je to moglo biti? Nedavni pad bespilotne letjelice u Zagrebu zasigurno je mnoge potaknuo da obrate više pozornosti na nebo. Svjetlo koje mijenja boju, pogotovo u crvenu i zelenu, može podsjetiti na svjetla zrakoplova. Možda je netko iz susjedstva noću letio dronom? Objašnjenje je zapravo jednostavno, ali istovremeno i ne baš trivijalno. Krenimo redom.
Ne da vam se čitati? Kliknite ovdje da preskočite do odgovora.
Neobičan objekt koji treperi i mijenja boje
Sama snimka traje svega devet sekundi i iz nje se ne može puno zaključiti, ali neke se stvari ipak mogu. Za početak, gibanje objekta nije vidljivo na snimci. Ovo “skakanje” u svim smjerovima je, kao što je poznato svima koji su snimali mobitelom iz ruke, rezultat kretanja ruke koja drži mobitel. Eventualno drugo kretanje nije moguće razaznati. U kadrovima gdje se vide zgrade i dok se povećanje ne mijenja, objekt je uvijek jednako udaljen od zgrada. Doduše, taj dio videa (oko pete sekunde) izuzetno je kratak i teško je nešto smisleno iz njega analizirati.
Prema izjavama osobe koja je snimila neobičan objekt, on se kretao u više smjerova, ali sasvim lagano. Takvo kretanje se ionako vjerojatno ne bi vidjelo na ovakvoj snimci. Osim toga, da je kretanje bilo upečatljivije, izgledno je da bi i snimka dulje trajala.
Ono što se vidi na snimci i što vjerojatno odgovara stvarnosti je promjena boje. Crvenkasta se ne vidi dobro, ali plava i zelena dosta su zamjetne. Tu je i treperenje, odnosno prividna promjena veličine i sjaja objekta. Naravno, na ovako malim rezolucijama nemoguće je govoriti o obliku.
Oni iskusniji u promatračkoj astronomiji već su na temelju navedenoga vjerojatno naslutili o čemu se radi. Prva pomisao autora ovog teksta bila je dron, no utvrđivanje točnog položaja gdje se neobičan objekt nalazio otklonilo je gotovo sve sumnje.
Gdje je objekt bio na nebu
Uz pomoć zgrada koje se vide na dijelu snimke moguće je odrediti gdje se točno na nebu neobičan objekt nalazio. Smjer gledanja je otprilike prema jugozapadu, azimut je negdje između 215 i 240 stupnjeva. Kutnu visinu teže je procijeniti, ali zasigurno je niža od 20-ak stupnjeva.
Što se nalazilo u to vrijeme na tom dijelu neba? Evo:
Točno na tom dijelu neba u to vrijeme nalazio se Sirius, najsjajnija od svih zvijezda. Gornji prikaz je iz planetarijskog softwarea Starry Night; istu stvar pokazat će i besplatni Stellarium. Odaberite datum, vrijeme i lokaciju i pogledajte prema jugozapadu.
Neobičan objekt na snimci je Sirius
Tako je: Sirius, najsjajnija zvijezda na nebu. Smjer gledanja odlično se poklapa, a Sirius je poznat po svom treperenju i promjenama boje. Kretanja kao takvog na snimci nije bilo, osim trešnje mobitela. No, sasvim je lako moguće da je osobi koja ga je promatrala izgledao kao da se kreće.
Treperenje i boja
Sve zvijezde trepere. Po tome se, uostalom, golim okom najlakše razlikuju od planeta. Ukratko: zvijezde su točkasti izvori svjetlosti jer su vrlo daleke. Od njih do nas stiže vrlo tanak snop svjetlosti koji se lako deformira i lomi prolazeći kroz slojeve zraka u Zemljinoj atmosferi. Planeti su puno bliže i stoga s njih dolazi “deblji” snop svjetlosti; nisu samo točka nego sićušan, sićušan disk. Stoga su otporniji na treperenje od dalekih zvijezda. Više o tome naučite u prvom dijelu naše Male škole astronomije, poglavlje 1.3. – Utjecaj optičkih i drugih pojava na promatranje nebeskih tijela.
Treperenje je jače što je zvijezda niže nad obzorom jer tamo gledamo kroz gušći zrak i razne druge prizemne turbulencije. Sirius je najbolji primjer toga jer je iz naših krajeva uvijek nisko na nebu i vrlo je sjajan – najsjajniji od svih zvijezda. Stoga vrlo upečatljivo treperi, toliko jako da mu se zbog loma svjetlosti primjetno mijenja i boja. Ljudsko oko tada registrira bljeskove crvene, zelene i plave. No, to su samo optičke pojave u atmosferi.
Taj se učinak može lako vidjeti na priloženoj snimci. Na njoj je Sirius izvan fokusa (zato je tako neobično okrugao), kako bi se boje bolje vidjele.
Više o Siriusu i njegovom treperenju možete čitati na EarthSky.
Kretanje
Kao što je ranije navedeno, na snimci se ne vidi kretanje objekta. Ipak, sjajne zvijezde i planeti osobi koja ih promatra mogu izgledati kao da se lagano kreću u nekim nasumičnim smjerovima. Kao kad se u mračnoj sobi zagledate u neku točku svjetlosti pa vam se čini kao da se pokrenula.
To je autokinetički učinak oka i zapravo je vrlo česta pojava. Piloti moraju obraćati posebnu pozornost na to jer ih može omesti u orijentaciji. Ukratko, mali izvori svjetlosti okruženi tamom mogu nam izgledati kao da se kreću, iako su u stvarnosti potpuno statični. Isto se može dogoditi i s nejasnim predmetima gledanima u polumraku.
Da su oko Siriusa bile vidljive druge zvijezde, osobi koja je promatrala vjerojatno ništa ne bi bilo čudno. Bila bi to još jedna zvijezda, doduše prilično sjajnija od ostalih. Nebo je te večeri bilo vedro, ali pomalo mutno. S obzirom na gradsku rasvjetu i osobito sjajne reflektore željezničkog kolodvora u smjeru gledanja, druge, manje sjajne zvijezde oko Siriusa vjerojatno nisu bile vidljive.
Sirius kao NLO
Sjajne zvijezde i planeti vrlo se često prijavljuju kao “neidentificirani leteći objekti”, posebno kad su nisko na nebu. Tu uvjerljivo prednjači Venera koja je još sjajnija od Siriusa, toliko da je prozvana “kraljicom NLO-a”. Ponekad to mogu biti i Jupiter i Mars kada su u povoljnom položaju.
Sjajni objekti na nebu privlače pažnju, pogotovo kad su usamljeni, bez drugih sjajnijih zvijezda u blizini. Kad su nisko, brzo i zađu pa se promatrači nakon nekog vremena čude kako su nestali, nesvjesni da su prirodno zašli za obzor ili za neki daleki oblak. U kombinaciji s tankim visokim oblacima mogu dobiti i druge svjetlosne efekte poput aureola. Navikli smo vidjeti, recimo, osvijetljene oblake oko Sunca i Mjeseca. Kad ih vidimo oko neke zvijezde, moguće je da nam mozak podsvjesno sugerira da to možda nije zvijezda, da je veće ili bliže. Osim toga, Venera je dovoljno sjajna da baca sjene na Zemlji.
Budući da je zvijezda, a ne planet, Sirius ima znatno dramatičnije treperenje i promjene boje od Venere. U članku koji je Bob King napisao za Sky&Telescope o stvarima koje se pogrešno nazivaju NLO-ima Sirius je pod brojem 1, upravo zbog svog iznimnog treperenja. Čak je u uvodu opisao kako im je izvjesni gospodin donio video “letećeg tanjura” za koji se ispostavilo da je upravo – Sirius.
Stoga je ovo vrlo čest slučaj. Ne treba ništa zamjeriti osobi koja je snimila video; i mnogi upućeniji su se prevarili, poput jedinice protuzračne obrane u Drugom svjetskom ratu koja je ciljala Veneru misleći da je riječ o neprijateljskom balonu. Ono što je u sedamdesetima vidio tada budući američki predsjednik Jimmy Carter također je mogla biti Venera. Ona je vjerojatno zaslužna i za niz viđenja NLO-a oko Paga i Zadra krajem 1997. godine – one u kojoj smo svi pažljivije promatrali nebo zbog velikog kometa Hale-Bopp. Zapravo, na temelju vremenske prognoze i vidljivosti Venere ili drugih sjajnih astronomskih objekata moguće je donekle i predvidjeti kada je očekivani porast broja izvještaja o NLO-ima.
Venera je ovih dana na jutarnjem nebu, vidljiva prije zore. Sirius je još kratko vidljiv uvečer, nakon zalaska Sunca; uskoro će se izgubiti iz vida. U ovom članku možete vidjeti koji nas sve zanimljivi nebeski događaji čekaju ove godine.
I nastavite promatrati nebo. Nikad se ne zna kad će se ukazati nešto neobično.
